Zima nikako da se povuče i prepusti mjesto proljeću! Cijeli radni tjedan gledamo prognozu i u Zagrebu nikako da se pojavi ikonica sunca dok na samo 2 sata autom od Zagreba vrijeme obećava. Pratimo pozorno i vjetar i premda bura svako malo zatvara mostove na Jadranu, činilo se ipak da će na Krku biti vrijeme pogodno.

Krenuli smo ujutro iz Zagreba, magla, nula stupnjeva i prohladno vrijeme nisu uljevali povjerenje. Prolaskom kroz Gorski kotar nismo više bili sigurni dal idemo na skijanje ili bicikliranje. Snjega do koljena i ugodnih -4 pomalo nas je plašilo da su svi meteorološki sajtovi koje smo pratili ipak promašili prognozu. Ali prolaskom tunela Tuhobić stvar se bitno promjenilia. Iz magle i debelog minusa, nakon samo jednog tunela došli smo na morsku stranu i sunce je zamjenilo maglu. Bura je još uvijek tukla ali kako smo se kretali prema Krku tako je temperatura rasla a bura polagano gubila snagu.

Odabrali smo nezahtjevnu vožnju koja počinje u Korniću, malom mještascu između Krka i Punta i koja vodi laganim usponima prema Vrbniku te nas kroz Vrbničko polje vraća nazad ponovno u Kornić.

Parkirali smo u centru mjesta, vjetra nije bilo a sunce i 10-tak stupnjeva opravdali su očekivanja. Presvukli smo se i preobukli te krenuli. Ruta vodi od Kornića kroz središte otoka i uglavnom nas vodi po makadamskim putevima između suhozida. Staza je u početku kombinacija laganih uspona i spusteva po lako vozljivom i utabanom makadamu, prolazi kroz male zaseoke te nas nakon nekog vremena vraća na asfaltiranu cestu. Nakon prvog uspona od kojih 100 metara, staza nas spušta i zatim slijedi jedan oštriji uspon i nakon toga ponovno spust. Spust je ovdje na nešto rastresitijem makadamu ali još uvijek vrlo vozljivom koji vodi sve do mora. Tu je palo slikanje i snimanje te smo nastavili vožnju uz samo more prema Vrbniku. Ovdje smo sreli i kolegu po bicikliranju, nama nepoznatog vozača koji je došao iz drugog smjera. Nakon kratkog razgovora saznali smo da je kolega član BK Otok Krk, popričali malo o otoku i bicikliranju po njemu te nakon toga opet zaključili da bi bilo super povezati se sa lokalnim dečkima i to ne samo ovdje nego gdje god da vozimo jer oni ipak puno bolje poznaju teren nego Google earth. Do samog Vrbnika vodi nekoliko oštrijih uspona po makadamu te nakon toga oštar uspon asfaltom do Vrbničkog polja. Prošli smo kroz vinograde poznate po Vrbničkoj žlahtini te se opet uspeli nazad prema platou koji nas je vodio nazad prema početnoj točki. Usput smo na nekoj stazi napravili nered među ovcama i natjerali vlasnika da urla na nas jer smo mu rastjerali stado. Na samom kraju, vraćamo se istim putem do Kornića gdje završava ova lijepa i lagana vožnjica.

Ukupno je to nešto više od 28 kilometara i nešto preko 500 metara visnske razlike, idealna vožnja za početak sezone i prilagođena za gotovo sve nivoe tehničke i fizičke spreme.

Osmjeh i dalje nije silazio s lica, premda se sunce u međuvremenu ponovno sakrilo među oblake. Nakon vožnje smo se odlučili nagradit ručkom i za to odabrali konobu Nada u Dobrinju gdje se za kojih 100-njak kuna može dobit fantastičan ručak sa juhom, šurlicama (tjestenina slična fužima) i junećim gulašem.

Sama činjenica da već idući dan pišem report, dokazuje da je izletić na jednodnevnu vožnju bio pun pogodak.

Further information at